Prvi put

Published on 16:31, 09/19,2014

Svež pa buđav, nov pa rđav. Prvi put ulaziš u novi svet bez prethodnog opipljivog smisla kako će izgledati. Iskustvo koje je stečeno je iz priča. Sve što nije već prošlo kroz tvoju kožu, samo su puke reči bez smisla. Može ti neko prepričati putovanje iz voza, ali ako nikad ne sedneš u taj voz nećeš ni znati kakve boje ti predeli nose.

Bez trunke sumnjičavosti, punim plućima, entuzijazno sa nadama da će prvi put izgledati baš onako kako je tvoj svet to iskreirao. Koračaš sigurno, ciljaš daleko. Širiš ruke ka svima. Osmehom rešavaš sve, veruješ u ljude.

Prva ljubav je kao prvi posao. Daješ sebe potpuno, deliš taj entuzijazam. Voliš bez granica, učiš sa željom. Postoje trenutci kada ništa ne može da te zaustavi, celim telom osvajaš svet.

A to je najgore, ljudi ne vole entuzijazam i ne znaju da ga cene. Zavučeni u svoje opne problema, smeta im svaka pozitivna misao. Razlog za napad im nije potreban, dovoljno su crni da im svaka bela tačka remeti svakodnevnicu u koju su upali. I plaše se promena, plaše se nadanja.

Svaka rupa na koju se sapleteš ti smanji osmeh za milimetar dok ga ne izbrišu potpuno. Sigurnost u sebe potiskuješ iz dana u dan, koračaš sporije, smanjuješ vidike. Sužavaš sliku. I ti počinješ da dobijaš te primese crne, rđave i buđave. Poput talasa, po sred face te lupaju razočarenja. Postupcima, zlobom, nemarnošću, sebičnošću, prevarom, sujetom. Ljudima. Ne zaboravljaš ni prvu ljubav, ni prvi posao.